Kada sam ga našao prenešenog i objavljenog u Prvim crnogorskim elektronskim novinama, http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=48337 par dana nakom objave na Pollitiki to me je razveselilo jer je i nekome drugome vrijedio. Sada ga "vračam" na internet i neka stoji ovdje.
Svrha filozofije u 21.stoljeću
Razmišljam već duže vrijeme zašto filozofija izgleda toliko beskorisna i nepotrebna čovjeku današnjice?
Kada okolina nekome zalijepi oznaku “filozof” tada se obično misli na osobu koja “mlati praznu slamu” i od koje nikakva korist… Obično se misli i na kakvog smušenjeka koji bi “mudrovao” i ne bi radio, na šeprtlju…
Isto tako, kada nekome kažemo “filozof” možda mislimo i na nekoga tko bi prodao “muda pod bubrege”, tko bi “kruha bez motike”… možda mislimo i na nekog prevaranta (na nekog sofistu?)…
A tko je za taj jadan ugled filozofije i filozofa kriv ako ne filozofi sami.
Ili su onakvi kakve sam ih gore opisao (smušenjaci, prevaranti, lezilebaroši) ili ih nitko ne razumije što govore (Kant, Hegel, moderni filozofi 20.stoljeća kao varijacije na Kanta,Hegela ili Marxa). Pa zar je onda ikakvo čudo što filozofije “umire”?
Nema Sokrata, nema Platona, nema Leibnitza niti Nikole Kuzanskog a uvjeren sam da današnje generacije nemaju pojma o čemu Platon govori u svojim dijalozima. Da nije Milan Kangrga preveo Monadologiju i još nekoliko radova, na hrvatskom ne bi uopće bilo tiskano ništa od Leibnitza – kao što je slučaj sa Kuzanskim. Ima li koje njegovo djelo prevedeno na hrvatski? De docta ignorantia na primjer, da li je prevedena na hrvatski? Srpski? Bosanski?
Nema suvremenog filozofa koji bi bio uvjeren u uzvišenost ljudskog bića i mogučnost oplemenjivanja ljudske duše.
Suvremeni filozofi uglavnom se brinu o tome kako da budu što je manje moguće razumljivi širokom krugu ljudi i kako da ih što više kolega citira u djelima koje nitko osim njih ne čita. Pa ako je tako ustinu, ako postoje sami radi sebe, da li onda stvarno i dalje trebaju postojati????
U stvari niti ne postoje. Ne postoje jer ne ispunjavaju svoju svrhu. Njima su dati samo “akademski naslovi” filozofa, profesora, magistara, ali oni ne ispunjavaju svoju društvenu svrhu (kao cjelina, čast izuzecima ako postoje), ne njeguju i ne ističu duhovu prirodu ljudskog uma, ne oplemenjuju dušu čovjeka niti se bore protiv onih koji žele ljudski rod smjestiti u neku od životinjskih vrsta.
Kakav bi morao biti filozof i što bi trebao raditi?
Čovjek je predmet interesa filozofa.
Filozof mora biti razumljiv
Filozof se obraća čovjeku. On se mora obraćati drugome čovjeku na način i riječima koje ovaj razumije.
Filozof ne smije stvarati kulu bjelokosnu. Filozof mora, kao i umjetnici, produhoviti čovjeka.
Cilj filozofa je potaknuti drugog da razmišlja o sebi, društvu, svijetu i životu.
Uzor radu filozofa je Sokrat – filozof mora pomoći drugome da “porodi svoje misli”. Niti više niti manje…
Kada počinjemo u drugome čovjeku stvarati potrebu za traženjem uzroka i Istine, tada počinjemo postajati filozofi.
Filozof nije “intelektualac”.
Filozof nije profesor filozofije.
Filozof nije osoba koja je stekla “akademsku naobrazbu”.
Filozof se bori za duhovnu i materijalnu slobodu čovjeka.
Filozof se bori za društvo u kojem će svaki pojedinac moći ostvariti svoje potencijale na opću dobrobit.
Filozof je stanje i akcija duha. Filozof je stav i odnos prema univerzumu.
Najveći uspjeh filozofa je kada pomogne drugome čovjeku da bude bolji čovjek.
PS Ispravak netočnog navoda: De Docta Ignorantia je prevedn 2007. godine a prošli tjedan se pojavio u lokalnoj knjižnici!
Kada okolina nekome zalijepi oznaku “filozof” tada se obično misli na osobu koja “mlati praznu slamu” i od koje nikakva korist… Obično se misli i na kakvog smušenjeka koji bi “mudrovao” i ne bi radio, na šeprtlju…
Isto tako, kada nekome kažemo “filozof” možda mislimo i na nekoga tko bi prodao “muda pod bubrege”, tko bi “kruha bez motike”… možda mislimo i na nekog prevaranta (na nekog sofistu?)…
A tko je za taj jadan ugled filozofije i filozofa kriv ako ne filozofi sami.
Ili su onakvi kakve sam ih gore opisao (smušenjaci, prevaranti, lezilebaroši) ili ih nitko ne razumije što govore (Kant, Hegel, moderni filozofi 20.stoljeća kao varijacije na Kanta,Hegela ili Marxa). Pa zar je onda ikakvo čudo što filozofije “umire”?
Nema Sokrata, nema Platona, nema Leibnitza niti Nikole Kuzanskog a uvjeren sam da današnje generacije nemaju pojma o čemu Platon govori u svojim dijalozima. Da nije Milan Kangrga preveo Monadologiju i još nekoliko radova, na hrvatskom ne bi uopće bilo tiskano ništa od Leibnitza – kao što je slučaj sa Kuzanskim. Ima li koje njegovo djelo prevedeno na hrvatski? De docta ignorantia na primjer, da li je prevedena na hrvatski? Srpski? Bosanski?
Nema suvremenog filozofa koji bi bio uvjeren u uzvišenost ljudskog bića i mogučnost oplemenjivanja ljudske duše.
Suvremeni filozofi uglavnom se brinu o tome kako da budu što je manje moguće razumljivi širokom krugu ljudi i kako da ih što više kolega citira u djelima koje nitko osim njih ne čita. Pa ako je tako ustinu, ako postoje sami radi sebe, da li onda stvarno i dalje trebaju postojati????
U stvari niti ne postoje. Ne postoje jer ne ispunjavaju svoju svrhu. Njima su dati samo “akademski naslovi” filozofa, profesora, magistara, ali oni ne ispunjavaju svoju društvenu svrhu (kao cjelina, čast izuzecima ako postoje), ne njeguju i ne ističu duhovu prirodu ljudskog uma, ne oplemenjuju dušu čovjeka niti se bore protiv onih koji žele ljudski rod smjestiti u neku od životinjskih vrsta.
Kakav bi morao biti filozof i što bi trebao raditi?
Čovjek je predmet interesa filozofa.Filozof mora biti razumljiv
Filozof se obraća čovjeku. On se mora obraćati drugome čovjeku na način i riječima koje ovaj razumije.
Filozof ne smije stvarati kulu bjelokosnu. Filozof mora, kao i umjetnici, produhoviti čovjeka.
Cilj filozofa je potaknuti drugog da razmišlja o sebi, društvu, svijetu i životu.
Uzor radu filozofa je Sokrat – filozof mora pomoći drugome da “porodi svoje misli”. Niti više niti manje…
Kada počinjemo u drugome čovjeku stvarati potrebu za traženjem uzroka i Istine, tada počinjemo postajati filozofi.
Filozof nije “intelektualac”.
Filozof nije profesor filozofije.
Filozof nije osoba koja je stekla “akademsku naobrazbu”.
Filozof se bori za duhovnu i materijalnu slobodu čovjeka.
Filozof se bori za društvo u kojem će svaki pojedinac moći ostvariti svoje potencijale na opću dobrobit.
Filozof je stanje i akcija duha. Filozof je stav i odnos prema univerzumu.
Najveći uspjeh filozofa je kada pomogne drugome čovjeku da bude bolji čovjek.
PS Ispravak netočnog navoda: De Docta Ignorantia je prevedn 2007. godine a prošli tjedan se pojavio u lokalnoj knjižnici!
Duore, ti si majstor dizajna!
OdgovoriIzbrišiA može li ova pozadina sa mutnim oblacima i mutnom livadom biti drugačija? Ili je to najbolje od svega što je na raspolaganju?
nemam pojma [:o)
OdgovoriIzbrišividjeti cemo