Poraz kojega je doživjela Prusija i mjere koje su poduzeli vlastodršci - plemići, feudalci - kako bi zemlju spasili od propasti vrijedni su sjećanja. Trebali bismo izvući iz prošlosti neke zaključke o našoj sadašnjosti i smjeru u kojem idemo prema Budućnosti...
Bitka kod Jene vodila se je 14.10.1806. godine između vojske Napoleona i Fridricha Wilchelma III od Prusije.
Hrvatski vojnik, svibanj 2010:
„Sama bitka u punom je svjetlu pokazala sve nedostatke pruskog feudalnog društva i vojske. To je otvorilo prostor reformistima kao što su bili Scharnhorst, Gneisenau i Clausewitz, koji su također sudjelovali u bitki, da provedu nužne reforme pruske vojske. One su zajedno s civilnim reformama pretvorile Prusku u modernu državu, koja je samo šest godina poslije postala jedna od predvodnica protunapoleonske koalicije i izbacivanja Francuza iz Njemačke.“
Strašni poraz kojega je Prusija doživjela bio je najučinkovitije upozorenje da je za obnovu nekadašnje snage Pruske države i spas od potpune propasti potrebno angažirati sve snage koja nacija posjeduje. Prusi su pravilno shvatili: ako žele da se država i nacija održe i obnove, onda se država ne smije smatrati ekskluzivnim pravom i brigom dinastije nego brigom svakog čovjeka koji u njoj živi.
Ovaj cilj mogao se je ostvariti tek nakon što se ljude izdigne iz stanja pasivne letargije koju je izazvalo stalno socijalno tlačenje i feudalni društveni odnosi. Podanike kraljevstva trebalo je preobraziti u aktivne sudionike u javnim poslovima - u građane države.
Kralj Friedrich William III koji je nakon poraza kod Jene bio odlučan provesti korijenite promjene dodijelio je posebne ovlasti za oblikovanje i provedbu reformi barunu Heinrich Friedrich Karl vom Steinu.
Kruna i osiguranje trajnog uspjeha reformi, trebala je biti na temelju Steinovog plana, reforma obrazovnog sustava.
Vom Stein u svojim Sjećanjima kaže:“ Najviše je bilo za očekivati od odgoja i obrazovanja mladih. Bude li metoda (odgoja i obrazovanja) koja počiva na unutarnjoj prirodi Čovjeka, uspjela u mladeži pobuditi sve plemenite životne principe i te principe hraniti, budemo li izbjegavali jednostrano obrazovanje i budu li pažljivo njegovani svi oni porivi na kojima počiva snaga i čast ljudi,... tada se možemo nadati da ćemo stvoriti fizički i duhovno jako potomstvo i vidjećemo kako nam se svima ukazuje bolja budućnost.“
Stein je odlučio dodijeliti posao reforme obrazovnog sustava Wilhelmu Humboldtu. Odlučio je to ne zbog toga što bi Humboldt imao neke specijalne službene kvalifikacije nego zbog toga što je u njemu prepoznao posebnu osobnost koja je izražavala uz sve ostale kvalitete i posvećenost i brigu prema njemačkoj naciji.
Program reformi koji osmislio barun Stein uključivao je značajne mjere u oslobođenju seljaka-kmetova, stvaranje lokalne samouprave i nacionalne vojske kao i reorganizaciju pruske vlade koja se raspala nakon poraza kod Jene.
Krug ljudi okupljen oko baruna Steina, uključujući tu i vojne zapovjednike Gerharda von Schanhorsta, Neidhardta von Gneisenaua i Karla von Clausewitza bio je duboko uvjeren u potrebu reforme obrazovanja. Smatrali su da je potrebno pružiti kvalitetno obrazovanje svim slojevima društva kako bi političke i vojne reforme uspjele.
Temelj Humboldtove reforme pruskog školskog sustava bio je njegova odlučnost da stvori građana koji je u stanju razmišljati svojom glavom.
„Radnik koji radi najjednostavnije poslove mora imati isti temelj, istu osnovnu naobrazbu – kao i najobrazovanija osoba u zemlji “, govorio je Humboldt.
Wilhelm von Humboldt: tražio je da kriteriji za prijem kandidata u državnu službu, tj, u reformirani školski sustav budu:
- Koliko jasno razmišlja?
- Koliku toplinu osjećaja iskazuje ?
- Koliko dobro shvaća koncept obrazovanja ?
- Konkretno: kako se odnosi prema drugim ljudima?
- Da li se prema nižim klasama odnosi sa poštovanjem ili sa prijezirom?
= = = = = = = = = = = = = = = = = =
Tema reformi u Prusiji a posebno tema Humboldtovih reformi obrazovanja zahtjeva puno duži tekst. Meni je ova „elektronska forma“ čitanja na monitoru nepraktična i zamorna, a vjerujem da ima mnogo ljudi koji (kao i ja) mogu manje pažnje posvetiti tekstu na monitoru nego tekstu na papiru. Zato sam pokušao skratiti tekst na mjeru za koju mislim da zainteresiranoga može pobuditi na razmišljanje o tome:
Šta mi radimo nakon pobjede?
Šta mi radimo nakon pobjede?
Šta možemo naučiti iz prošlosti?
DUORE!
OdgovoriIzbrišiUbaci ilustracije prema vlastitom izboru!
Hvala!